SVINJOKOLJ

Decembar je, zimsko vreme 'ladno,
u potesu nigde ništa nema,
al' domacin uvek posla ima,
zabijačka treba da se sprema.

Još pre zore rakija se kuva,
dušu 'oće da ogreje deda
i dok metlom vatru potpaljiva,
na snop stare ogrizine seda.

Dok pod sadžak ogrizinu loži,
modar plamen grli oraniju,
a na mobu još juče su zvali:
kuma, zeta i prvog komšiju.

Jutro sviće, voda proključava
i majstori u avliju stižu.
Dlanom o dlan dok si udario,
prvog brava već na rem podižu.

Tu paprikaš prestavlja se o'ma'
a za fruštuk džigerica prži,
evo, več su zaklali i petog
a rakija još ih vruca drži.

Fruštukuju na brzinu, s nogu,
pa se posla dalje pri'vataju,
mast se topi, barotina kuva,
a reduše uštipke spremaju.

Prođe podne i 'vata se veče,
sve polako privodi se kraju.
Balon s vinom iz snega se smeje
a deca se s bešikom igraju.

Kobasice, krvavice, čvarci,
tu polako kum sa pesmom krene,
po astalu džigernjače širi,
a švarglov se naduv'o k'o štene.

U tišini večera je prošla
caše s vinom zazvone u trenu,
još reduše krofne da iznesu,
pa sa pesmom astalskom da krenu.

Tu uz vino i uz pesme stare
veseli su sedeli do zore,
kad su zadnji zapevali petli,
krenuli su da malo odmore.